©2023 CFCG d.o.o.
Treća kategorija, ona koja će biti tema ovog članka, franšize dijeli prema organizaciji sustava. Dakle, govorimo o načinu na koji je hijerarhija unutar cijelog lanca posložena. Tako razlikujemo četiri vrste franšiza: direktne, višestruke, master franšize i regionalna zastupništva. U sljedećih nekoliko paragrafa, analizirat ćemo svaki od njih, objasniti osnove njihovog funkcioniranja i spomenuti glavne prednosti i nedostatke. Krenimo!
Direktna franšiza
Direktna franšiza je vrsta franšize u kojoj davatelj sklapa ugovor samo s jednim primateljem koji onda ima ekskluzivno pravo korištenja franšize na nekom području, ali primatelj ima dozvolu djelovati na samo jednoj lokaciji. Dakle, engleski naziv ovog načina franšiziranja (single-unit franchise) dosta precizno opisuje ovakav način poslovanja.
Primatelj franšize u većini slučajeva i vlasnik lokacije na kojoj se poslovnica otvara i njezino vođenje mu je svakodnevni posao, iako to ne mora uvijek biti slučaj. Bilo kako bilo, davatelj franšize u ovom slučaju daje pravo korištenja brenda franšize i osigurava potrebnu podršku i obuku, ali između ova dva subjekta nema posrednika.
Ovo je najčešći način započinjanja i razvijanja franšiza, no problem može nastati kada se davatelj franšize ovim putem odluči širiti u inozemstvo. To može dovesti do smanjene mogućnosti nadzora i pružanja podrške, zbog čega bi brend na kraju mogao ispaštati. Također, ovakav način franšiziranja je prilično spor, a iako zahtijeva manja početna ulaganja, potpomaganje samo jednog primatelja franšize financijski je manje efikasno od pomaganja jednog menadžera koji je zadužen za više poslovnica na jednom području.
Stoga, ako je vaša franšiza još na svojim počecima i ako nemate sredstava za brzo širenje, ovo bi mogao biti dobar model za vašu tvrtku.
Višestruka franšiza
Ideju iza višestruke franšize lako je odgonetnuti jer je to u mnogočemu suprotnost direktnoj franšizi. Umjesto pronalaženja samo jednog primatelja franšize koji može djelovati na jednoj lokaciji u nekom području, višestruka franšiza koncentrira se na otvaranje većeg broja poslovnica na nekom području. Za to će davatelju biti potreban franchising developer koji će na sebe preuzeti obvezu ispunjavanja zadanog cilja, ali ova osoba nema pravo koristiti se brendom franšize jer se s njim ne sklapa franšizni ugovor. Developer jednostavno mora naći zadani broj primatelja franšize u dogovorenom roku i pobrinuti se za njihovu obuku da spremni dočekaju potpisivanje franšiznog ugovora.
Može se reći da je ovaj način funkcioniranja zapravo otvaranje više direktnih franšiza, ali u ovom slučaju se davatelj franšize ne mora zamarati pronalaskom primatelja i njihovom obukom već u tu svrhu zapošljava za to zaduženu osobu. Ovakav način funkcioniranja svakako je efikasniji za davatelja franšize jer putem jednog developera može dobiti mnogo primatelja franšize u kratkom roku, pa se takvo ulaganje može brzo isplatiti. Davatelj također zadržava velik broj obveza prema primateljima i puno je izravnije vezan za njihovo funkcioniranje. Međutim, u nekim slučajevima nije potrebno niti to, a takvi slučajevi spadaju u posebnu kategoriju.
Master franšiza
Master franšiza slična je višestrukoj franšizi, ali uz jednu važnu razliku: umjesto pronalaženja developera, davatelj franšize pronalazi nositelja master franšize za određeno područje i na njega onda prenosi i pravo korištenja brenda na tom području. Dakle, u ovom slučaju je između davatelja i krajnjeg primatelja franšize još jedna stepenica.
Nositelj master franšize u mnogo stvari preuzima ulogu samog davatelja franšize na nekom području i on sam je zadužen kako za obuku tako i za podršku primateljima franšize. Uz to, nositelj master franšize može predlagati i promjene ugovora i paketa koji davatelj franšize stavlja na raspolaganje, ali na davatelju ipak ostaje konačna odluka. Ovaj način može biti iznimno efikasan za davatelja franšize jer nije potrebno trošiti resurse na upravljanje određenim područjem, već se preko tantijema namiruje nositelj master franšize. Puno je manje posla, nije potrebno zapošljavati ljude koji će razvijati novo tržište, a prihod i dalje dolazi.
Također, ovo je odličan model za franšize koje su se odlučile širiti na tržište čije načine funkcioniranja ne poznaju u potpunosti, pa bi činjenica da je master franšizer upoznat sa poslovnim okruženjem na novom tržištu mogla jako pomoći razvoju brenda. S druge strane, master franšizer preuzima velike ovlasti kod funkcioniranja već uhodanog brenda, što je velika prilika za dobru zaradu.
Regionalno zastupništvo
Posljednji oblik organizacije franšiznog sustava jest onaj u kojem se koriste regionalni zastupnici. Na njih se može gledati kao na slabiji oblik franchise developera jer oni također pokušavaju pronaći primatelja franšize u davateljevo ime, ali tu sličnosti prestaju.
Regionalni zastupnik nije se obvezao pronaći određeni broj primatelja franšiza u nekom periodu, a nema ni pravo potpisivati ikakve ugovore. Zapravo, glavna dužnost regionalnog zastupnika jest spojiti davatelja s potencijalnim primateljima franšize. Uz to, regionalni zastupnici pobrinut će se za marketing i za obuku potencijalnih primatelja, što će često biti jedan od glavnih alata kojima će pokušati zainteresirati primatelje franšize da se priključe davatelju.
Dakle, radi se o ulozi podrške i promoviranja davateljevog brenda kako bi se povećala svijest o njemu i kako bi regionalni zastupnik brzo mogao spojiti dvije strane. Na ovaj način davatelj franšize ima nekog tko će mu pomoći proširiti se na novo tržište, ali istovremeno zadržava potpunu kontrolu cijelog sustava.
Zaključak
Kao što možete vidjeti, franšize mogu djelovati na više načina. Naravno, sve je na davatelju franšize i načinu na koji se on želi širiti na novom tržištu, all bitna su i sredstva koja se mogu uložiti. Svakako, velike korporacije mogu si priuštiti ugovaranje master franšize za neko područje, pogotovo ako na njemu vladaju drugačija pravila poslovnog ponašanja nego u matičnoj zemlji, dok će manje tvrtke češće posegnuti za direktnim oblikom franšiziranja. Ako su otvorene sve četiri opcije, najvažniji faktor bit će vjerojatno koliko se davatelj franšize želi posvetiti razvoju novog tržišta. A za sve savjete oko franšiziranja, uvijek je dobro konzultirati stručnjake iz područja franšiznog konzaltinga.
O autoru:
CFCG
Prije tri godine u Hrvatskoj je osnovana i konzultantska kuća specijalizirana za franšizno poslovanje CFCG (Colak Franchise Consulting Group). Posao joj je pomaganje mikro, malim i srednje velikim poduzetnicima u pretvaranju tržišnih koncepata u franšizni model poslovanja. „Nakon desetak godina poslovanja u Surfs&Fries franšizi, tijekom kojega je bilo i pogrešnih koraka, odlučili smo svoja znanja i stečena iskustva podijeliti s drugima i pomoći im tako da ne ponove pogreške koje smo mi napravili”, kaže Andrija Čolak, osnivač konzultantske tvrtke CFCG. U posljednje četiri godine ta konzultantska kuća pomogla je u razvoju četrdesetak franšiznih koncepata u našoj zemlji.